možda je vrijeme da se rastanemo
Sretan Božić ( s malim zakašnjenjem) sve naj, naj, naj, naj, naj bolje u životu i u snovima…….
Sretna Nova 2008. godina…
Moje želje za sve:
- nemojte se kajati za ništa učinjeno jer to ne možete promijeniti
- nemojte plakati i dovoditi se u nezgodne situacije zbog stvari koje se ne mogu promijeniti
- nemojte si dopuštati plač u situacijama ako vas netko povrijedi, s time samo kvarite karakter te osobe kakvi ste, suze u takvim situacijama nisu nimalo potrebne: samopouzdanje naglo pada, i svaka će vas i najmanje napeta i krizna situacija rasplakati
- nemojte gledati puno unaprijed, živite od danas do sutra ( takav se život jedini može nazvati životom)
- mislite na one stvari koje vas čine sretnima i zadovoljnima
- promijenite one stvari koje se mogu promijeniti, jer samo ćete tako biti zadovoljni sobom
- dopustite porocima da uđu u vaš život tek kada ga sredite, kada osjetite da se nemate čime brinuti u životu i da vam je budućnost na neki način osigurana
- ne dopuštajte si grižnju savjesti, jer osim što vam samopouzdanje pada ultra naglom brzinom, sve stvari koje vas čine sretnima zakopate u zemlju
- probajte osobama koje volite i do kojih vam je stalo govoriti koliko vam znače u životu, nikada ne znate kada će se otići od vas!
- Živite bez pravila
- Sanjajte što želite sanjati,
- Idite kamo želite ići,
- Ne dopustite drugima da vam ulaze u život bez pitanja
- Jer imate samo jedan život i jednu mladost!
Ovo mi je zadnji službeni post! Na neki sam način happy zbog toga jer sam si smetnula jednu stav sa uma, ali opet mi je krivo jer se neću imati gdje ispucati! Ali pisat ću ja još crnjaka! Sad ću si prvo sredit sobu, i krenuti na dijetu- ovi praznici me ubijaju. U međuvremenu ću pisat svoj roman i malo sanjat about happy life. Zadala sam si da moram učit i učit ako se oću upisati u gimnaziju i ako hoću studirat filozofiju ili psihologiju. Al dosta o školi, sad je vrijeme odmora i pauze!
Eto uživajte, i ne dajte drugima da vam pokvare dan!
Proslavite Novu kako treba, pošteno i sa ljudima koje volite (ovo ne bi trebalo vrijediti za mene)
Ideja: filozof
Produkcija: crnjak
By Barbara
pjesma o životu mom
Neki dan naiđoh na štand pun života
Tražih neki vedar, nasmijan i tih,
Al mi reče da su takvi davnih dana
Našli dušu svoju. Al mi reče da ima
jedan crn kao mrak, bez trunke smijeha i radosti
i nađoh se pred ciljem snova.
Uzeh život da ne pitah nikog.
I živim ga sada kako reče onaj što mi život dao,
Nit' se smijem, niti plačem
Samo živim bez cilja i sutra,
Bez nade da shvatim zašto život uze.
Al' se sjetih, da je bolje tako
Jer naučih što živjeti znači i prestadoh
Tražit sreću! Živjeh u mraku bez snova
o sutra, čekajući kišu koja će da padne!
Život će da prođe, al' će duša ostat,
Ne bojim se smrti, jer za nju se živi!
A vjeroh jer morat ću na put,
Put koji povratka nema! A moj vlak
Za sanjat, skoro će da krene, pa pozdravljam
Prošle noći kad mi rekoh neki čovjek sretan
Da sunce je lijepo, da ljepšega nema.
Al' mu ne vjerovah , jer znam da mi laže,
Taj ne zna da život je muka.
Da su suze moje prolivene
Zbog zlih ljudi koji mi ukradoše
Stvaran život koji sam živjela trebati.
by Black in soul
ja sam samo slijepi putnik koji nema ime ni adrese!
NAPOMENA: post je pisan par dana za redom, skuži se gdje je kraj jednog dijela, ako ne nikome ništa!
Malo sam razmišljala o otm svom crnjaku i životu. Sister me ponukala na to razmišljanje! Uglavnom je bilo ono- jel mi stvarno živimo?
- jesmo mi uopće živi?
- Gdje ćemo mi otić kad umremo?
- Jel postoji raj i pakao?
- Očemo mi sva ova sranja koja sad proživljavamo, proživljavat ponovo?
- Postoji li život poslije smrti?
i tako pitanja u tom stilu. Al je dobra su to pitanja, osim što nitko ne znam odgovor na njih na ovoj planeti! Svi govore da treba vjerovat, al nije to tako lako! Kad ti ne znaš što tebe čeka kad ti umreš. Malo je jadno, meni barem. Svi se nadamo raju, a opet tko zna možda se mi kad ovdje umremo probudimo negdje drugdje, na nekoj drugoj planeti, za koju mi na ovoj zemlji ne znamo da postoji. Zvuči glupo. Nemam volje proživljavat iste gluposti dva puta! Možda ja sada lažem, i maglim oči, i sebi i drugima, al opet ono, nije fer da ništa ne znamo! Vjerujem ja u Boga, i u sve to što se veže za njega! Ali u nekim situacijama me stvarno zna razočarati: kad je Toše poginuo, i u sličnim situacijama! Nije fer od njega da uzima živote nevinim ljudima! Njegove brige i posao koga će uzeti k sebi, a koga će ostaviti na Zemlji da živi sranje od života. Lagano je zaključiti da svaki dan prolazimo kroz iskušenja, i onda tko pobjedi! Al te igre nisu zanimljive, tko vjeruje, vjeruje. Tko ne, ne. A to što većina nas popusti kada su u pitanju naše slabe točke. Al nismo mi krivi (barem ja tako mislim).
Trudim se ne zaplakat! Nikad se neću pomirit sa tim, samo nekako živim sa tim!
Ni sama ne znam u što da vjerujem, a na što da odmahnem rukom. Toliko naizgled jednostavan život, zapravo je mnogo teži! Kako bi se reklo: „ u teoriji izgleda jednostavno, ali je u praksi mnogo teže!“
Opet ja o Toši, ni sama ne znam što mi je! Toše je, neka vrsta priča kako ćemo svi završit! Pitanje je samo tko će se pomirit sa tim, a tko će govorit da to nije istina! Meni totalno svejedno! Samo u cijeloj priči mi je žao te njegove cure. Prije pola sata, nitko nije ni razmišljao o tome, a poslije pola sata svima a pogotovo njegovoj curi, život i snovi srušili se kao kula od karata! Jedino pitanje je: Zašto? (više mi ne vrijedi ispitivati Boga zašto, jedino me zanima što je nama to sve trebalo značiti, tj. kome se Bog osvećuje na Toši) svima nama Bog se osvećuje preko nekoga, ali pitanje je tko je krivac za smrt Toše? Uzalud mi sve, i život i snovi i stvarnost, kad ću svakako za koju godinu završiti dva metra pod zemljom! Glupo to sve zvuči, i meni samoj, ali možda jednostavno sam na putu da se pomirim sa sudbinom ( sudbina je staram, provjerena kurva) ma ne znam više ni što sam, ni tko sam, jesam li stvarna, sanjam li……..! mogla bi ka tako do sutra, ali ne da mi se! Nemam volju ni sutra se probudit, sve mi je totalno bez veze, jadno, kao u bajci, ali onoj koja nema sretan završetak i u kojoj nema sreće, smijeha, a ljubavi (mogu se išamarat da mi obrazi poplave), al da iskreno kažem, meni to ne treba u smislu, plakanja! Nemam ja volje ni suza sa svojih 14 plakat zbog nekog kretena. ( bez uvrede svima) znam ja one bajke, ljubav ovakva, ljubav onakva, ma ne da mi se slušat takve priče, glava me boli od svega! Nemam volje! Nemam živaca! Nemam snage! Znam da nisam noramlna, kad sa 14 pišem ovakve crnjake, i da ću se sa svojih 30 kidat na ovo od smijeha (ako doživim 30). Opet ja! Već i sama sebe znam živcirat sa tim crnjacima, ali kako da očekujem od sebe da pišem post od sreći, veselju (da je trajalo duže od jedan dan) kad ja toga nemam i kad ja to u svom životu ne preživljavam! Jednostavno, ne! Ali nadam se da će i meni Bog prosvijetlit pamet i malo me dovest u red! – al sve što je lijepo, kratko traje! I kad se sjetim da je sve ovo farsa(san) – HELP ME!
Al da vam malo srušim snove i pokvarim život reći ću vam da sudbina ne postoji. Izmislio ju je netko, tko nije imao što raditi! Bog snuje i Bog određuje! Al dobro to je realnost, to se ni ne treba govorit! Primijetila sam da sam ja ovakav teški crnjak samo kad sam sama ili kada sam sa Sister jer s njom mogu pričat o svemu, totalno, nekako smo si na istoj valnoj, pa onda valjda zbog toga!
Život mi je koma! Znaju to već i ptičice na grani, ali ja to obožavam ponavljat! Stavljat si sol na ranu, kako je to lijepo radit! – iako sam upravo otkrila svoju tajnu crnjaka, al ko ga jebe! Ima nas takvih za rasprodaju! 5kn komad, 5kn komad- sve dam samo da prodam! Kako je to lijepo bit u crnjaku, ne mogu to opisat! Al stvarno, ne zajebavam se! Skužiš bit života! I pomiriš se sa sranjima tj. naučiš živjet sa njima, a ne pomiriš se) uglavnom, ja živim sa svim najgorim, al koga to briga? Čak je i mene počeo bolit zub za takva sranja, boli me briga za sve u životu, dobro ne baš za sve, ali za 90% stvari da! Jadno je to živjet! Nemaš ekonomske računice, osim one da kad umreš da ti nabacuju na nos šta si sve radio, koliko ljudi i koliko minuta si tračao, i tako ta sranja! Možda se ja varam, ali neću reći da briga, al opet ako bolje pogledam, (a da ja još ne znam gledat, vidim samo maglu i u magli isprazne ljude koji žude za srećom, a sreća se zaštopala u odvodu) čovječe pa to trebaš znat vidjet, al jadan je život, trenutno znam da nemam razloga onako sutra se probudit! Mrzim živjet od sutra,kad mi netko kaže sutra, bolje da kaže neću nikad! Pomirim se sa tim! Sada mi jedino ostaju prazna duša, srce od papira i mozak bez pameti! Čekati, čekati i čekati čudo koje će promijeniti svijet! ( rekao bi Toše: „al toga nema, i ne postoji“ ). Čekati ću i nadati se nekom životu kao iz bajke, tražiti neku ispriku za sve ovo što se događa, živjeti sa svim sranjima, shvatiti ljude a najviše Boga jer neke mi stvari jednostavno ne dolaze do mozga, jednostavno ne dopiru! Pokušavam ih shvatiti, ali ne mogu, nemaju logike, nema nikakvih konaca između njih, teške su za shvatiti ili-ili one jednostavno ne dopiru u moj svijet kao ni ja u njihov! Nema mi tu nikakve logike, onako nikakve poveznice, ništa što će stvari povezati sa stvarnošću, onako ništa što bih te stvari stavilo u sadašnje vrijeme, nemam snage ni razmišljati o tome, strah me posljedica! Sreće nema, a čovjek bez sreće ne može!
Ljubav je u magli, a magla nikako ne prolazi!
Nada je isparila u vjetar, jednostavno nestala!
Vjera je zaboravljena, postala je formalnost!
Sudbina spava vječni san,
A ljudi, ljudi blijede kao i sve u njihovim životima!
Svi ćemo mi, jednoga dana biti
U tom mjestu gdje vječno svjetlo sja,
Gdje svi spavaju i cviječe na nama polako vene,
Gdje se sve zaboravlja i gdje je sve prošlost,
Tu sadašnjosti nema, nema vremena
Sve je otišlo u vjetar i pretvorilo se u prah!
Drvo polako trune, ljubomora grize ljude,
Pjesme nema, samo tišina koja nestaje,
Sreća je samo jedno od pojmova,
Anđeli ti pružaju ruku i vode te na vječni sud,
Gdje ti se grijesi ne opraštaju,
Samo vjera pomaže!
Možda se sretnemo,
Negdje gdje nema ljudi, gdje su samo anđeli!
Oni te vole i paze, ali tebi to nije dovoljno,
Hoćeš prijatelja, ali svi su još na zemlji,
I žive svoje snove,
A ti, ti svoje snove ponovno sanjaš!
Ljudi nisu zadovoljni svojim životom,
Jer ne shvaćaju da žive svoje savršenstvo!
Misle da su zalutali i da su u krivom vremenu,
Ali varaju se !
Savršenstvo ljudi postoji i to sadašnje vrijeme!
Upravo sve ovo sada!
Iz vremena u vrijeme ljudi samo kvare to savršenstvo!
Ne shvaćaju početak i cilj života(rođenje i smrt)
Sve ono između toga, dijelo je samog čovjeka,
Bog nema udjela u tome!
On je zaslužan, samo za naš početak i cilj!
Na ljudima je da odluče-o svom životu.
Sve ostalo, Božja je volja!
peytonini crteži ...the best of the best...
Moj je život igra bez granica, umorna priča, trganje stranica na kojim ništa ne piše...
Ja još ne vjerujem! Mislim da sanjam! Plačem čim čujem neku Tošinu pjesmu, kad vidim njegovu sliku, kad čitam o njemu na teletekstu. Zašto je život bio tako okrutan prema njemu? Zašto ga Bog kažnjava? Ima puno ljudi koji griješe, a Bog kažnjava potpuno nevinu osobu. Ne znam vjerujem li u život, u Boga, u sudbinu, u život poslije smrti, u razum, u postojanje duše…. Ma više ne vjerujem ni da živim! Što mi vrijedi život, kada mi se sve što imam u njemu, može srušiti u sekundi kao kula od karata. Ne znam više ni što da mislim. A pogotovo ne znam da vjerujem ili ne u ovaj unutarnji glas koji govori sve suprotno od onoga što ja ustvari hoću i tjera me na neke misli koje ni sama ne razumijem zašto? Život je zeznut, misliš da ćeš živjeti vječno, a sve ti se to sruši u sekundi! Pa što mi to vrijedi? Kakva mi korist od toga što ću si izgradit karijeru, živjet sretno i zadovoljno, kada mi se sve to može srušiti kao kula od karata. Ne kužim koja korist od toga?? Kažu da su tri čovjekove težnje: živjeti sretno, živjeti vječno i otkriti sve tajne! Ali ne kužim koja korist od toga što ćemo otkriti sve tajne, meni je glupo živjeti ako znam sve! A i živjeti vječno je glupo, također, zašto da živim vječno kada ću jednog dana opet umrijeti, a što se tiče toga da ćemo živjeti sretno, nije mi najmanje zanimljivo. Koja meni korist od toga što ću živjeti sretno i da me jedan dan netko povrijedi! Sve tri težnje zato, barem po mome padaju u vodu! Moje tri težnje u životu su: umrijeti prije dragih osoba kako ne bi proživljavala tugu koju proživljavam sada (tuga može biti jedino veća, manja nikako) biti dobar sa svima, jer što će mi život kada se svađam sa ljudima i živjeti onoliko koliko mi je potrebno da naučim živjeti, onoliko koliko mi je sudbina odredila. Znam da su mi težnje crnjačke, ali ja tome nisam kriva, ipak sam ja crnjak u duši, zar ne? A i te moje težnje, to su mi ujedno i tri želje vezane za život! A za društvo bi imala mnogo više težnji. Uglavnom sam u velikoj depri i ne znam kako ću preživjeti u svatovima, jer će se pjevati i plesati, a ja tugujem i to puno! Ali pokušati ću biti jača od tuge, iako sumnjam da ću uspjeti! Nada je kurva… šta ne znate? A što mi uopće vrijedi nadati se kad mi se život može urušiti u sekundi! Koja mi korist od nekog velikog veselja i sreće, kada se svaki trenutak mogu nadati smrti! Zvučim crnjački ali ne mogu si pomoći. To mi je ona točka ili sklop u mozgu protiv kojeg ne mogu ništa! Jednostavno sam shrvana i sva puna tuge, zbog toga što se dogodilo sa Tošom. Moram jednostavno prestati misliti o tome i pomiriti se sa time da ga više nema. Ali ne mogu, ne mogu i gotovo. Svaki trenutak očekujem kako će se pojaviti na tv-u pjevati uživo ili pričati! Ali toga nema i ne postoji. Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi, bez starih rugoba i onih nakaza što su me stalno pratile. Jer moj je život igra bez granica umorna priča trganje stranica, na kojim ništa ne piše. Jer moj je život vječito padanje kad zbrojim poraze ništa ne ostane, samo još vučem navike! Sve na tome ostane…. Mislim da su mu se sve želje koje je otpjevao kroz svoje i kroz tuđe pjesme ostvarile! Pjesma koju je tony cetinski napisao za Tošu:
Ostavi svjetlo na putu kojim želiš poći,
pomozi mi kad snivam, sretan i nasmijan da mogu ti doći
Podigni ruke, u bijeli hram uspravno kreni
i reci tiho svima da ostat ćeš dijete među anđelima.
A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka mi nebo pojača sluh
da čujem te i vidim
u svakom snu
A ti?
Neka ti Bog podari krila
neka ti nebo podari spas
da pjevaš, pjevaš svima
da zauvijek čuju tvoj glas
Ova te zemlja voli i čuva uspomene na dane kad si bio tu,
a dragi ljudi nose te ko vječnu ranu.
A ona?
Na jastuku leži. U nebo gleda,
sklapa ruke i suze skriva što nisi s njom dok letiš s anđelima
iako tvoj lik više nije s nama, tvoje pjesme zauvijek će se pamtiti! REST IN PEACE
Ovaj post posvećujem velikanu glazbe koji je obilježio moju mladost!
Rodio se 25. siječnja 1981. g. , a danas mu je bio sudnji dan! Još ne mogu vjerovati da je Toše Proeski umro. Ne mogu vjerovati, još uvijek mislim da je san, da se Bog poigrava sa mnom. Da svi oko mene lažu. Svaki trenutak očekujem kako ću se probuditi i prepričati Sister svoju noćnu moru. Al, toga nema i ne postoji. Svi govore da je istina! Na internetu slika tuarega i njegove krvi, njegova trenerka i pojas za vezanje koji je prošaran njegovom krvlju. Mislim da mi lažu! Na radio slavoniji puštaju njegove najbolje pjesme! Ali što mi to vrijedi, pogotovo pjesma „volim osmijeh tvoj“. Nadala sam se da ću taj smajl gledati i doživjeti uživo, al toga nema i ne postoji. Sada mi samo ostaju puka sjećanja, suze i nevjerica. Nemam osjećaj da sam živa. Jednostavno svoj život ne doživljavam na nekakav način, načina i smisla za život više nema! Jednostavno ga nema i ne postoji! Ali ja se nisam pomirila sa time! Ja ne vjerujem u to! Moja se tuga ne može opisat! Plačem, ili pišem! Nije mi jasno zašto je Bog uzeo baš njega, bio je pravi vjernik zašto mu je Bog oduzeo život tako mladom? Pa imao je tek 26 godina. Zašto ja jednostavno nisam bila u tom autu. Ne bi me više bilo i sve bi bilo skoro pa normalno! Ali zašto Toše? Nije fer! Bog u ovoj igri nije igrao fer play…. Ali zašto, Bog je ili barem treba uvijek biti u pravu! Mene netko sigurno zeza! Svijet se okrenuo protiv mene!
Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih rugoba i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
OOOOOO
Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
Ovo mi je njegova najbolja pjesma ! iako su mi sve super! Ali tko će pisati ljubavne balade I crnjake, tko će ih pjevati? Neću nikoga novoga Tošu, hoću onog starog koji je do jutros u 6:20h bio živ! hoću toga Teodora! Nije pošteno, od svih rugoba I nakaza Bog je uzeo suprotno! To nisu njegova pravila igre! To nije istina! Toše je živ I gostovat će u zuhra showu! Da hoće! Ja znam da on nikada nije iznevjerio svoje fanove! On to nama ne bi napravio! On to nije u stanju napraviti!
Sada sam baš bila vani I gledala najsjajniju zvijezdu! Ima ih ižasno puno, pa se najsjajnija sakrila! Prekrstila sam se I poželila sam Toši da počiva u miru! To i zaslužuje!
I walk next to you
In the night, give me your hand
Together we can go everywhere
Together we are stronger
You can be my best friend
And I can be your
Life will pass
But we, we can live all the times
- sve što je lijepo kratko traje, ali ono što je lijepše od sreće ono što de vadi iz depresije traje kraće od sekunde. Ali sekunde nisu dovoljne, da shvatiš neku osobu. Sekunde su prekratke, ali minute, one traju još kraće!
- dok se nisi rodio živio si sa anđelima, kada si se rodio kroz život su te pratili anđeli, a sada kada te više nema, anđeli su ti najbolji prijatelji. Čuvaj ih I pazi kao što su oni tebe dok si bio živ.
- Sada kada se odmaraš I skupljaš snage za novi život, sjeti se onih koji ti nisu značili ništa dok si još bio s njima, u svijetu nepravde I mržnje. Sjeti ih se I čuvaj. Budi im njihov anđeo čuvar. Zapamti da si injima nešto značio I da sada plaču. Plaču jer se nitko više sličan tebi roditi neče. A I da se rodi zamijeniti te ne možejer bio si samo jedan I ostati ćeš samo jedan!
- U novi život neka te prate ljubav I sreća. Zaboravi na sve crno I loše. Neka te obasja ono sunce koje nas nikada obasjati neće. Neka znaš da si vrijedan ljubavi I da ljubavne balade poput tvojih nitko više pjevati neće. Radi sve ono što nisi radio, a želio si! Živi kako si htio, a nisi mogao! Pjevaj sve one pjesme koji nisi mogao! Sanjaj sve ono što nisi sanjao! Počivaj u miru I neka te čuvaju anđeli!
- “Volim osmijeh tvoj, baš dobro ti stoji, još ti bolje stoje poljupci moji. Krivi su mi svi I krivo mi je sve. Kad sam bez tebe! “ – ovi stihovi me sada samo rasplaču! Toše: znaj da si imao I uvijek ćeš imati osmijeh anđela, ali sada ki otišao osmijeh anđela više nečemo gledati. Anđelima je mjesto u raju! Uživaj I ako se potrudim sresti čemo se. čuvaj mi mjesto! Zauvijek uz tebe I sa tobom!
when you think: " everythings fine" zapravo je da gore ne može...
Evo mene nakon dugo vremena! Napisala sestrični pismo, pa se sjetila i odlučila napisat novi post!
Prvo bih razjasnila novi naslov bloga „ sometimes I need peace of mind but people always leave, and never come back! My heart is brooken and my life come to the and. I want cry but I don't have tears. I need a friend but all friends sleeping. And I die in the night without anyone long in dark“ . tek sada primjećujem koliko naslov dugačak. Crnjak sam napisala pod njemačkim i sama pokušavam otkrit odakle sam ga izvukla, ali ne uspijeva mi. Valjda je inspiracija bila jača od vlastite pameti i situacije u kojoj se nalazim. A ta moja trenutna situacije nije nešto bajna, pa dobro nije nikad ni bila! I sama pretpostavljam da mi je taj crnjak bio izmijenjena verzija života. Samo ni sama ne kužim odakle mi toliki crnjak, kada se stalno smijem i provaljujem gluposti. Koliko ja znam neki darker nosi crno, ne roza kao u mom slučaju. Ali ja barem za svoje roza imam opravdanje, ako ništa drugo a to je da svi misle da sam ja još curica. Kako me taj nick ubija u pojam, zbog toga sam se i počela svađat sa teachericom iz tehničkog(ako se to uopće i može nazvat svađanje, ja bih rekla samo različita mišljenja u sukobu) – ISTO
Kako god, nije me briga! Samo da se sva ova sranja završe. A i sama znam da nikad neće, nego se eto tješim da će jednog dana sjat sunce i na nebu a i meni u duši! Ali ipak sam ja crnjak u duši! Uglavnom, moj crnjak neće prestat do kraja puberteta, a možda potraje još i duže! Jao si ga onima koji su se ponadali da više nisam crnjak u duši! Neću ja njima zube lomit, ni ništa drugo, nego jednostavno mislim da sama sebi jednostavno iz dana u dan samo potvrđujem da se ljudi ne mogu promijeniti, barem ne u mom slučaju. Svakim si danom samo potvrđujem da sreće za mene nema! Ok, sad možda malo pretjerujem, ali opet sam nekim manjim dijelom u pravu! Ako se bolje pogleda. Al ja mislim da bi se ja možda i mogla promijenit kada bi meni netko rekao hvala za nešto što napravim! Jučer sam napravila tablicu koja je bila podijeljena na dva dijela: Barbara prema svima i svi prema Barbari. Mogu reći da do jučer nisam bila svjesna što sve radim drugima, ali ono što drugi rade meni nije ni jedna četvrtina u odnosu na ono što ja drugima radim – u smislu onih pozitivnih stvari, naravno! A one negativne nisam se usudila ni narisat jer koliko su mi puta samo rekli da sam glupa, drska, krava,…. Mogu ja tako u nedogled, ali žao mi je onih ljudi koji su mi to radili. Ok, neću ih napisat jer bi ispala drska, itd…. prepoznat će se neke osobe u tome! Al ne vrijedi meni ni pisat ni govorit, da će te osobe dobit svoje (znate ono gorit u paklu,… i te filozofije) kad za svaku stvar koja se dogodi ja budem kriva. Kod kuće neko nešta izgubi, Barbara kriva! Mogla bi ja tako u nedogled al me već prsti bole! Nekad se zamislim što bi bilo da sam ja muško! Onako iskreno, pa žao mi je toga lika, ne mog buraza, ne znam on mi je onako pola dana je super sa tobom , a pola dana bi mami pričo sve što sam mu ispričala. Ne znam zašto mi to ljudi rade! Stalno mi zabijaju nož u leđa, ne znam zašto. Ovo izgleda kao da ja sebe sažalijevam, ali nije definitivno, samo napišem ono što mislim o sebi i svom životu!
Ajd ljudi uživajte i nadam se da ćete živjet bolje od mene…
otkad znam za sebe, znam da sam kriva za sva sranja u svom životu! ništa drugačije ni sa ovim sranjem....
Mali sažetak praznika:
Teško započinjem postove i sastave, jer mrzim uvode, ali preživjet ću. Ovako nekako je sve počelo tj. sa početkom praznika počeo i moj ljetni crnjak (ako se itko ponadao da crnjaka biti neće, grdno li se prevario).
Znala sam da ću se ovo ljeto zaljubit, ne za ozbiljno nego iz zajebancije. Da imam tema za razmišljanje prije spavanja i da nekoga ganjam. Ljetna ljubav, a šta nije? I tako ja glupača umjesto da se zaljubim u neku budalu, ja se zaljubim u Vukojevića iz dinama. Mislim u sebi bit ćeš ti Barbi faca, ne voliš nikoga, ajd super. I prvo je to bila ljubav iz neke zajebancije. Ma nije bila nit je mogla bit ljubav, jer ga znam samo preko tv-a i iz novina. Al' ja luda glava počela skupljat slika iz novina, sa interneta, pa na mobitelu, pa članci, pa intervjui. Jednostavno rečeno opsesija! I ja u svom filmu: super, mislim ja nema moj Ogi curu, i sve ostale pi**** ma******, mislila ja on iskren! Reko ajde super, mlad, zgodan, bogat, sam! Bolje ne možeš ni sanjat. Al sve je to bila zajebancija, nije bilo ljubavi, to nam je bila tema zajebavanja kad smo sjedili vani na klupčici. I super, sve pet kad su oni igrali sa Werderom i kad je on zabio gol! Ja se zajebavala da je gol zabio zato što mene voli. (nisam ni sanjala da njegova pi*** Fani sjedi u loži i navija). kajem se kada sam smišljala koga sve treba u ludaru i pravila sranja s tim! Mislim da prva na popisu trebam bit ja! Prvo ta zajebancija, pa iz zajebancije neka vrsta ljubavi, a na kraju opsesija! Ni sama ne znam što da mislim o sebi i o svojim feelingsima i o svim ostalim sranjima vezanim za to! Kao zadnja glupača na svijetu ja danas saznam da on i ona kuja Fani (koja je dvije godine starija od njega hodaju). Ma neću ni pomišljat! A kad se tek sjetim da sam se zajebavala kako ču ja njega zbarit kad napunim osamnaest! Jebote, pa on če onda imat več i djete sa onom kujom! A što je najgore ja se osjećam kao da je on mene prevario, kao da me je netko izdao; a ustvari o je samo najnovija glupost i izmišljotina moga jadnog, glupog i tupavog mozga. Ma pitanje je imam li ga ja uopće! Sad za koji dan bit će utakmica hrvatske protiv estonije, pitaj onoga gore hoću ja nju moć gledat i hoću ostat normalna poslije nje, jer više nisam! Ne znam ni što da mislim, ni što da radim, ali jedino što znam da si više ovakvu ljubav ne smijem dopustit i da ne vjerujem nikome, osim onima za koje znam da ne bi lagali- jer mi je ova opsesija još više zakomplicirala život, nego što je bio zakompliciran, i znam da ni jedan prosječan tinejđer ne bi napravio ovakvo sranje kao što ja znam napravit. I usrat si ljetne praznike koji su se barem naizgled činili normalnim,, a i bili su normalni. Osjećam se kao da mi je netko zabio nož u leđa i da me izdao, ali sam si za ovo sve sama kriva, Ire mi je govorila da se ne upuštam u to sve, teta isto! Al i samo njih dvije su znale za to sranje koje samo ja znam napravit! Žalim sama sebe i svoj rupasti um! Ako ništa drugo barem znam da mi se ovo više nikada neće dogodit. I da ću prije nego što počnem vjerovat u nekoga, debelo ga preispitat da znam govori li mi istinu. Iako Vukojevića nisam ni znala tako mi je jadno, ali nisam htjela vjerovati da laže i tupila sam samo svoj film! NEĆU TO NIKAD VIŠE, ŽIVOTOM SE KUNEM! Pa makar me to koštalo više od one cijene koja piše na etiketi!život je zajeban, al moj život je natprosječno zajeban! I kad tražim sreću, znam da je nač neću, nego se samo prikrivam i mislimada je sve super! Ma nema me država, svaku stvar u životu userem, sve što je dobro izgubim, ono što je loše to prigrlim kao da nemam drugog izbora, pa ni nemam samo što je ono crnjačko prefarbano najboljim lakom! Očete kupit? Ako je netko raspoložen za rezat vene ili nešto slično! Evo me! Koja sam ja jadnica! Mislim da sam sada dokazala kako nisko mogu past i kako iz mog crnjaka izlaza nema, glupa sam, pa što? S tim se mora živjet. Neću bježat od istene, jer sam već sada kilometrima daleko od nje1 a još dale mi se nada ići jer sam ionako već putokaz za živjeti sretno izgubila! Tražim sreću na totalno krivom mjestu! Ne znam umišljam li si jato, ili to svarno živim? Daj pomozite, pa stvarno i vi ste u istom crnjaku sa srećom kao i ja?. Ma u mekom ku*** morate bit, ne ,ožete živit sretno i bez problema! Meni je to nezamislimo, ja mislim da takvi ljudi ne postoje!? Ispravite me ako nisam u pravu?!. Crnjak u duši se vratio, upavo onda kada je trebao umrijeti!
bit će toga još.... samo da se ponovno ufuram u sve to! ajd uživajte
evo mene ;)
da se malo javim..... živa sam, bolesna (imam temperaturu, neku alergiju, boli me glava,... dosta) ne znam šta da napišem! gledala sam jučer hrvatski radijski festival i najbolja pjesma mi je bila od Maje šuput "ni na nebu ni na zemlji sam, sva zadrhtim kad te ugledam. Daj mi reci da si moj dok htjela bi da znam, jer ovako ni na nebu ni na zemlji sam!" - simpatičan refren, malo mi je dao optimizma u život.... ovo shvatite kao šalu. nadam se skoroj smrti, mislim, znam da je nada kurva, al opet ...... nadam se da ću što se tiče škole dobro proć, da ću proć sa pet ako je to ikako moguće..... znam da nije ali opet, moram malo lagat - hehehehehehehehehe, ajd ode još malo surfat po internetu, ne da mi se pisat ovakve postove kad ne znam šta da napišem, KATASTROFA!!!! pusaaaaaaaaaa
09.06.2007. u 16:43 | 7 sUoSjEčAnJa sA mNoM | zAuViJeK ZaJeDnO | # | ^Yo
! Evo mene nakon dugo vremena, al bolje ikad nego nikad! Život mi je kao i prije samo malo gluplji, dosadniji, bezvezniji, jadniji, tupaviji, skraćeno – nemam više volje živjet ovaj jadni život najradije bih se ubila, ali eto sudbina je protiv mene! Vjeru u sreću sam izgubila(DAVNIH DANA), kažu da je nada kurva, al ja bih prije rekla sa se od nade ne živi tj. nada tjera u smrt. Al moje mišljenje nitko ne j…. , pa onda ne bih dalje2! nemam volje živjet! Danas sam baš malo komentirala sa Ire moju ljubav (gadno2) sad bih nešto mile volje napisala, al neću. Neki će to krivo protumačit, a ne da mi se svakom posebno objašnjavat! NEMAM ŽIVACA! Znam da ću se jednog dana svemu ovom pošteno smijat, ali što je tu je! Evo slušam „ women in love“ po deseti puta, nešto mi je zakon u toj pjesmi, neka vibra, ne znam neko sranje, al opet……… jebeš život bez ljubavi, poštovanja, vjere, ……………, al opet takav život ja živim!!! Hehehehe hoću se ubit i brad pitta za muža!! Hehehehe ne zezam se!!!
p.s. KOMENTIRAJTE – kad umrem bit će kasno!!!
